transformacija (lat. transformatio).
1. Općenito, preobrazba, pretvorba, preoblika, metamorfoza.
2. U matematici, sinonim za funkciju ili preslikavanje.
U geometriji, prijelaz iz jednoga koordinatnog sustava u drugi. Na primjer, transformacija Kartezijevih koordinata u ravnini određena je jednadžbama x′ = x cos φ + y sin φ – a; y′ = –x sin φ + y cos φ – b, gdje su (x′, y′) nove, a (x, y) stare koordinate iste točke ravnine, veličine a i b koordinate su novog ishodišta O′ s obzirom na stari sustav, a nove su osi x′ i y′ zakrenute prema starim osima x i y za kut φ.
U algebri, transformacija je preinaka nekog algebarskog izraza supstitucijom. Tako se npr. polinom 5u² + 2uv + 10v² supstitucijom u = (3x + y)/7, v = (–x + 2y) transformira u x² + y².
U matematičkoj analizi, Fourierova transformacija je transformacija funkcije f(x) u funkciju 
.
Primjenjuje se u teorijskoj fizici.
3. U biologiji: a) unos pročišćene DNK u stanicu primatelja. Unesena DNK može biti ugrađena u genom domaćina rekombinacijom, ili može ostati izvankromosomska te funkcionirati kao samostalni replikon (→ replikacija). Transformacija se uspješno provodi kod mnogobrojnih mikroorganizama i stanica u kulturi. Upravo je identifikacija DNK kao tzv. transformirajućeg principa razotkrila njezinu ulogu u nasljeđivanju; b) promjena koja se događa u stanicama u kulturi, posebno nakon infekcije tumorskim virusima, a kojom stanice stječu sposobnost neograničene diobe.
